Piše: Dejan Ristić
IN MEMORIAM
Nebojša Petrović Levak
1972. – 2015.
Kiša koja sipi i tamno nebo što zaklanja vidik, dobre su kulise za loše vesti. A loše vesti vas uvek zateknu nespremne.
Danas je otišao Nebojša.
Otišao je jedan od nas. Dečak koji je, kao i svi mi, verovao da samo ako ostaneš dečak, možeš ostati i čovek.
Kao i svi mi, verovao je u veliku rokenrol bajku, i mislio da ona životu može dati smisao, pružiti lepotu i otkriti istinu. Kao i svi mi, verovao je da su muzika i reč jedina oružja kojima je moguće pobediti banalost svakodnevnice i oplemeniti surovu rutinu života.
Pravedan bunt, lucidna zapažanja i britak humor obojili su svaku pesmu i svaki Nebojšin nastup. Grupe High School Rollers, Tres Diabolos, Todor Strašni, Zapalenje pluća pamtimo po dobrim vibracijama i iskricama njegovog duha.
Nebojšu su svi u gradu znali kao Levaka. Ta mala, banalna fizička osobenost, koja ga je odvajala od drugih, obeležila je čitav jedan život, obojen borbom protiv plime prosečnosti i nepristajanjem na nepravdu.

Foto: Lična arhiva /High school rollers
Nije uvek bilo lako voleti Levaka. Ali je uvek bilo lako i lepo deliti lepe trenutke i doživljaje sa njim, deliti zajedničku ljubav prema muzici i strast prema životu. Svakim zajedničkim druženjem verovati da dobijamo bitku protiv besmisla.
Znao je šta mu smeta i znao je da to nedvosmisleno kaže. Žestoko je bio protiv svega što je smatrao lošim, pogrešnim i štetnim. Bio je vešt i da, koristeći muziku i reči kao svoje oružje, uperi prst osude prema lošim ljudima i negativnim pojavama.

Foto: facebook.com
I pored svega, voleo je ovaj grad. Voleo je i ljude sa kojima je delio ulice kroz koje smo zajedno hodali i nadali se da sa svakim pređenim korakom postajemo mudriji i lepši. I mi i ulice ovoga grada.
Bio je ulični hodač, koji hoda i sanja da gleda kako dečaci farbaju ovaj grad najlepšim bojama.
Ulice više neće biti iste bez njegovih koraka.
Zastao je na trenutak i ostavio ih nama, a u našim rukama jedna upadljiva boja je manje.
Zato je nebo dobilo značajno pojačanje.
Nebo.
Modro…
Plavo…
Kao tvoje oči, dečko.
Počivaj u miru, prijatelju.
Izvor: intervju.rs