Povežite se sa nama

intervju.rs

Nikola Malović – Saramagova formula

Kolumne

Nikola Malović – Saramagova formula

Piše: Nikola Malović

Sistem u kome u jednom trenutku niko više neće izaći na glasanje predvidio je onomad u književnosti nobelovac Žoze Saramago.

To se sigurno neće prvo dogoditi Srbiji & Crnoj Gori – „zemljama“ kojima se Zapad smije hihotom hijene jer se ponašamo kao ogledne budale, a kao lokomotivu nas ne vidi ni Istok, za kojim takođe kaskamo. Idemo u četnike četres pete, istorijski bauljamo, stupamo korakom naprijed – dvama koracima nazad, svi nas rade, jedni te isti jašu, pamet odlazi, a mladost se ne zanavlja.

Nesmjenjivost Vučićevog režima u Srbiji pokazao je Đukanović na minulim izborima u Crnoj Gori.

Da izbori mogu bilo šta da promijene, vlast ih ne bi ni organizovala. Glasam za ovakvu definiciju demokratije.

Budući da nisam vjerujući u demokratiju nisam izašao na predsjedničke izbore, što prijavljujem a posteriori, za razliku od prethodnog puta kada nisam izašao na parlamentarne, i izložio se pljuvanju a priori. Želim da podvučem kako se dakle u startu razlikujem od ostalih apstinenata koji su na najbolji način pokazali kako nepovjerenje prema opoziciji raste s protokom vremena.

Postcard from Underground, verbalna instalacija (Foto: N. M.)

Apstinenti koji vjeruju u demokratiju nisu za režim Mila Đukanovića, jer bi izašli na glasanje da jesu. Apstinenti su upravo onaj dio biračkog tijela kome je jasno ko je Milo, ali im je jasno i ko su ostale Murte. Opozicija koja u finalu svih finala dopusti da u borbu ide sa čak 6 kandidata kontra jednog – a čija je vladajuća dugovječnost skoro jednaka Titovoj – nije ozbiljna opozicija. Ko je unutar tih bráva i kretena čiji igrač, ko je trojanski konj, deboto je postalo nebitno. Minuli su izbori dokazali da je vlast iznutra nesmjenjiva. Game over.

Suprotno opozitnom tumačenju, režimima i Srbije i Crne Gore odgovara da se broj apstinenata povećava.

Nije to formula koju su izmislili Milo i njegov politički šegrt, a sada takođe meštar – Vučić. To je copy-paste formula po kojoj je nepotrebno trošiti sredstva za kupovinu glasova jer će broj apstinenata toliko porasti po Saramagovoj slutnji da će od ukupnog broja birača izašlih na izbore – kandidat vladajuće stranke uvijek imati većinu.

Oni apstinenti koji i dalje vjeruju u demokratiju, ili u to da se sistem iznutra može razbiti at all, na odgovornost treba da pozovu lidere ginisovski gubitničke opozicije da podnesu ostavke. No da li će, ti sujetni Crnogorci, od kojih je tek procenat Srba? Neće, jer su gnomi, apistizi, blemi, i politički onokentauri.

Jedino novo ime koje se pojavilo s bijelim bubrezima tokom kampanje jeste ime bivšeg novinara Marka Milačića, koji se zalagao za sve one vrijednosti koje baštini prava, nedukljanska Crna Gora. Marko je Milačić imao najviše potencije da bude predsjednik, bez obzira što je gotovo mladić. Zar nije isti takav bio i Milo kada se pojavio kao najmlađi premijer u istoriji?

No su vremena drugačija, znaju to apstinenti. Ne vjeruju više ni kad bi političar za mlijeko rekao da je bijelo. Političari su pokvarili narod. Postali su interesna sekta. Firma koja trguje glasačima kao robom. Osim majke mi mile! nema nikakvog dokaza da bi Milačić ič bio bolji.

Loša vlast rađa apstinente a još gore vlasti u kontinuitetu vuku cijele narode ka slici svijeta što ga je zamislio Žoze Saramago.

S, Bože prosti, Ratom kao neizbježnih ishodom.

NEDELJNIK.RS

Nastavi da čitaš
Ostavi komentar

Ostavite Komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Više u Kolumne

Najčitanije na intervju.rs

Facebook

Tagovi

Na Vrh