Povežite se sa nama

Nikola Malović – Mali Pirat

Kolumne

Nikola Malović – Mali Pirat

Nikola Malović – Mali Pirat

Piše: Nikola Malović

Biće da sam se ipak prerano otisnuo u vode klasičnog knjižarstva i formatiranog izdavaštva da bih u kotorskoj Pomorskoj akademiji stigao sa uspijehom da reformišem obaveznu lektiru budućih pomoraca.

Uporan sam. Kao glavni lik iz filmskog hita Bekstvo iz Šošenka: Endi Dufren je svakog dana nezaintersovanoj birokratiji slao pisma u kojima je tražio da se zatvorska Biblioteka, na čijem se čelu našao, dostojno opskrbi novim naslovima. Što je u početku filmske životne priče izgledalo kao utopija, na kraju je urodilo plodom pa bi i meni pošlo za rukom da Crna Gora skapira kako na morima i okeanima u svakom trenutku plovi 3000 pomoraca koji materijalno doprinose veoma, te da je njima, budućim pomorcima, dok su još u klupama, potrebnija pomoračka lektira od mora tekstova ideološki podobnih pisaca.

U borbi za reformu ispriječilo bi se, svakako, crnogorsko Ministarstvo prosvjete jer mu je stolica u geografiji koja ne vidi mora. Otkako je kotorska Pomorska akademija prije deceniju i po postala prva škola u Crnoj Gori koja je zahvaljujući preduzimljivom i obrazovanom zalivskom kadru počela da pravi novac umjesto da ga samo troši – upalila se lampica u Ministarstvu. Ponovo je Boka pokrenula nogu i pokazala da škola može biti ako ne samoodrživa, a onda održivija, premda se to negativno odrazilo na one direktore koji nisu bili vični da zahvaljujući geografiji, kapacitetima (salama i učionicama, ali i profesorima mimo radnog vremena) prave pare. Uz dozvolu Ministarstva i uz podrazumijevajući tal.

Školski brod „Jadran“, detalj (Foto: N. M.)

Da bi se uvela pomoračka lektira potrebne su tri ljubavi u jednoj: prema kadetima, prema književnosti i prema struci. Pomorska akademija je tradicijom upravo drevna: obrazuje jedini kadar koji u klupama već ima kolektivnu šansu. Do svoje 30. godine pomorac može da se kompletno skući. Ima li, stoga, ičeg logičnijeg da na prvi vijađ pođe s pročitanom obaveznom lektirom „Ekspedicija Kon-Tiki“ Tora Hejerdala, u kojoj se opisuje kako su na splavu od balze godine 1947. petorica Norvežana i jedan Šveđanin preplovili Pacifik i dokazali teoriju po kojoj su se južnoamerički Indijanaci selili odakle-dokle na korama od oraha i naselili Polineziju? Koje je primarno naravoučenije iz ove krune svih avantura, do te mjere zanimljive da je čita i 7-godišnjak i 107-godišnjak u pauzama Politikinog zabavnika? Splav ne tone. To treba da znaju svi budući pomorci.

I sada, ne slijedi trik-pitanje: koliko malih Bokelja i Crnogoraca u osnovnoj školi pročita „Starac i more“ Ernesta Hemingveja?, nego zašto su neki naslovi koji se i u Srbiji nalaze i danas u lektiri  – izbačeni iz zalivskih programa?

Sasvim je u skladu sa načinom na koji operiše lokalno crnogorsko Ministarstvo prosvjete da se u programima za osnovnu školu u državi koja se tek pred turističku sezonu sjeti da ima izlaz na more – ne nalazi npr. lektira „Mali pirat“ Anta Staničića.

U susret 110-godišnjici rođenja najvećeg bokeljskog pisca za djecu i omladinu, obrazovne institucije u Crnoj Gori oglušuju se o uporne zahtjeve da se čuveni „Mali pirat“ vrati u školsku lektiru. No ko je Anto Staničić?

Tokom 2. polovine XX vijeka bio je jedan od najpoznatijih pisaca dječjih romana. Dugo je radio u Radio Beogradu u Redakciji emisija za decu. Dobitnik je prestižne nagrade Politikinog zabavnika za roman za djecu, 1981. Rođen je u Tivtu 1909. g, a umro u Beogradu 1991.

Danas u zalivskoj lektiri nema književnih djela koja govore o bogatoj pomorskoj prošlosti Boke Kotorske. I to treba da se reformiše.

nedeljnik.rs

Ostavi komentar

Ostavite Komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Više u Kolumne

Najčitanije na intervju.rs

Facebook

Tagovi

Na Vrh