Povežite se sa nama

NIKOLA MALOVIĆ: Velibor

Kolumne

NIKOLA MALOVIĆ: Velibor

Da Velibor nije ljubitelj knjiga, da ne zna da ih proda i da pritom ne govori engleski jezik, ne bi ni mogao da radi u jedinoj preostaloj klasičnoj zalivskoj knjižari.

Knjižara je, istina, formatirana, što će reći da akcenat stavlja na pravu iliti lijepu književnost te na morske, pomorske i bokokotorske teme, u čemu Velibor ne briljira, jer je rođeni Mostarac, ali zato pored engleskog govori tečno francuski i njemački. Na prva dva jezika napisao je dvojezičnu zbirku soneta koji ga temama potkazuju kao čovjeka obrazovanijeg od većine ljudi koji ulaze u butigu.

Velibor je dobar, pošten, no kao iz Tomas Manove definicije po kojoj German ima formu ali nema suštinu – za razliku od Slovena koji ima suštinu ali nema formu. Velibor je po pripadanju Srbin iz Bosne, nalik mnogima koji su do zadnjeg tvrdili kako „u nas ne može bit` rata“ jer smo toliko isprepleteni ljudskim odnosima.

A onda je, kaže, u kafić ušao pijani loš đak, koji je počeo da maltretira sve, sem svojih. Tada je Velibor shvatili da je đavo došao, da se konci vuku odozgo, te da i u nas može biti rata.

Velibor Fulurija, pjesnik i poliglota (Foto: N. M.)

Velibor pamti fijuk metaka i granata, rušenje Mosta, uzvike da se hitno bježi iz kvarta jer jurišaju oni drugi, ili treći, koji ubijaju pa onda pitaju, pa je smjestivši roditelje na sigirno prešao čudom nekoliko granica i u jednom švajcarskom restoranu godinama operisao na forelama blau i forelama gebraten. Forele su bile ribe koje poplave kada se pospu sirćetom prije negoli se skuvaju s krompirom, a gebraten one koje se prže i ne mijenjaju boju.

Od velikog stana u Mostaru preostalo je da se kupi malo potkrovlje sa pogledom na ulaz u Boku Kotorsku. Otac je umro, a majka nastavila da živi i nakon što je u starosti slomila kuk. Zahvaljujući poznanstvima i dobrim ljudima, jer od knjižarske plate nije mogao, Velibor je sa troškom od alhemijskih 100 evra proveo majku kroz 21 bolnički dan, i 21 dan igaljske banje.

Velibor je Bog dao izuzetnu socijalnu inteligenciju.

Kada Velibor i vlasnik knjižare prođu gradom, Bokelju se javi troje od deset, a Veliboru sedam.

Velibor godinama radi samo četiri sata dnevno, jer za više nema ekonomske računice. I sam zna da klasična knjižara opstaje čudom, a ne ekonomijom, te Velibor tom čudu pripomaže, posebno ljeti kada prodaje svoju zbirku intelektualnih soneta „C`est la Life“ na lektorisanom francuskom i engleskom.

Francuzi i Englezi ne mogu da vjeruju da neko na njihovom jeziku znalački povezuje grčku mitologiju sa opštom istorijom i psihološkim problemima savremenog čovjeka. Pitaju se kako je moguće da neko ko do te mjere živi u globalnoj provinciji vidi jasno komplikovane formule današnjice? I to u rimovanim stihovima!

Velibor nije utemeljen u istoriji Boke, ali jeste u sadašnjici. Svakome bi pomogao, i svak bi mu pomogao.

Velibor ima 50 ljeta, saznanje o ženama koje prevazilazi iskustvo mnogih oženjenih muškaraca, mudrost staraca, skromnost monaha, prema roditelju ljubav sinovljevsku, dar pripovijedawa, snagu da ponese 30 kilograma knjiga u kutiji od banana uza starogradske stepenice, i osobinu da se na svačiju šalu koja je za trojku – smije kao da je vic za pet – i da na vicu koji je glup reaguje kao da je smiješan.

Radije meditira nego što se moli. Ne bi ukrao. Ne bi slagao. Ne bi lažno svjedočio.

Velibor je vidio rat u lice, i zna da se svak koga zna, uz kap katalizatora, može pretvoriti u zvijer. Možda će obućar kod koga je besplatno okrpio cipelu, ili stolar koji mu je bez naplate sredio prozorsko okno, ili advokat koji ga zove na kafu uvijek kada ima vremena da ga Velibor zabavi pričom, ili pak piljar koji na Veliborovo slušanje plitkih političkih promišljanja ljeti tutne lubenicu a zimi kilo krompira, ili poznanik koji radi u MUP-u pa mu uvijek pomogne oko zamjene dokumenata čiji je rok istekao, ili komšinica koja radi u Opštini pa može da ga primi ne kao stranku, ili ortak koji je sada zakupac plažnog bara…

Velibor zna da rat uvijek dolazi odozgo, a glupost odozdo.

Stoga je formula prosta: da se osmijehneš i onome kome se iz drona vidi da bi pod izmijenjenim okolnostima mogao da ubije za tricu.

Umjetnički vidljiviji negoli fizički kad je van knjižare, Velibor u radnoj sobi gradi novu knjigu. Ona će ponovo za temu imati Poznavanje sebe i društva, ali će izvedbom biti neobična jer će je činiti pjesme koje će unutar svakog soneta biti rimovane na francuskom, engleskom i njemačkom jeziku.

U neku ruku, Velibor je deboto Bokelj. Aktivno utiče na kulturu grada Herceg Novog time što niotkoga za to posebno plaćan godinama ulaže megatone energije da bi se na četiri jezika, s mnogo pomoćnih riječi iz ruskog, arapskog, italijanskog… fureštim prijateljima našao na strani. Oduševljeni, godinama mu pišu. Bilo je i žena koje uporno iz inostanstva zovu na fiksni jer im se uporno ne javlja na mobilni – zalivski pjesnik i poliglota.

 

Ostavi komentar

Ostavite Komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Više u Kolumne

Najčitanije na intervju.rs

Facebook

Tagovi

Na Vrh