Andrićev vrt
Čini se da je lako, premda nije – osmisliti suvenir.
Piše: Nikola Malović
Pritom ne mislim na magnete koji su postali globalni sinonim za uspomenu s odmora ili izleta, nego na Suvenir s velikim S. Pazimo…
Suvenir mora da kazuje priču s mnogo energije utemeljene na mitu ili istini.
Udžbenički primjer suvenira osmislili su u Stratfordu na Avonu, gdje se nalazi Šekspirova rodna kuća – a oko nje, ah!, vrt zasađen svim biljkama koje se pominju u Šekspirovim djelima. Svaki cvijet iz soneta, svaka biljka iz tragedije ili komedije – upisana je u suvenir-knjizi „Šekspirov vrt“, sa nazivom na latinskom, fotografijom u boji i botaničkim objašnjenjem. I to nije sve. U suvenirnici na kraju velikog posjeda može se kupiti sjeme biljaka iz Šekspirovog vrta, a može i teglica meda od pčela koje su pasle po Šekspirovom vrtu! Savršeno.
Svi turistički poslenici na svijetu aplaudiraju turističkim poslenicima Stratforda na Avonu.
No našu pažnju valja preseliti u Herceg Novi, gdje se nalazi kuća Iva Andrića, podignuta 1963, po želji Andrićeve supruge Milice – zaljubljene u endemski klimat Boke Kotorske.
Andrićeva bista u piščevom hercegnovskom vrtu (Foto: N. M.)
„Hercegnovsku kuću za odmor“, kako ju je zvao naš nobelovac, Andrić je napustio 1968, poslije Miličine smrti, i više se nije vraćao. Nakon zemljotresa iz 1979. u Andrićevoj kući je nakratko bio smješten dječji vrtić. Do sredine 80-ih godina 20. vijeka Kuća je bila zapostavljena, da bi joj se pod krov uselila lokalna Književna zajednica, a potom je data u zakup restoranu časnog naziva „Klub književnika“. Sve vrijeme su na spratu u spomen-sobi bili portreti Iva Andrića i Milice Babić, te Andrićeve knige na srpskom i u prevodima. Nerijetko je Srpsko kulturno društvo „Prosvjeta“ ovdje održavalo književne večeri, a jednom je u bašti Andrićeve kuće organizovan i ljetnji sajam knjiga.
Manje je ovdje riječ o ambizioznoj ideji Turističke organizacije Herceg Novog da u Andrićevu kuću pored ostalog useli Andrićev hologram koji će posjetiocima kazivati govor na primanju Nobelove nagrade za književnost u Stokholmu 1961.
Turistički i suvenirski akcenat takođe može biti na Andrićevom vrtu.
Do sada niko nije opazio kako su u 17. knjizi Sabranih dela Iva Andrića (Prosveta / Mladost / Svjetlost), Beograd 1981. pobrojane, gle, sve biljke iz piščevog đardina: „hortenzija, menta (nana), lavandula, narandža, greipfrut, limun, mandarina, vinova loza, mimoza (3 vrste), smokva, magrareta, bršljan, ruže puzavice (3 vrste), kadifice, karanfil, ladolež, magnolija, japanski grm, kana, ruže (razne), dragoljub, astra, dalije, scabiosa, dan i noć, cinija, petonija, begonija, geranium, oleander, fuksija, bosiljak, kamelija, kaktusi, lozice, mali suncokret, noćna frajla, neven, popova kapica, žižula, lancana, božićni cvet, čuvarkuća, glicinija, krin, šeboj, turski karanfil, prasak, jorgovan“.
Andrić je sa terase preko palminih krošnji i raspusnog mediteranskog zelenila imao povlašćen pogled na more. Herceg Novi je doživljavao kao „grad večnog zelenila, sunca i skalinada“, te otud nije čudno što stepenišna ulica kojom se od Kuće silazi do mora nosi Andrićevo ime.
Statuete, razna izdanja Andrićevih knjiga ovjerena pečatom Kuće Iva Andrića, uključujući i „Priče o moru“ (Laguna) i „Zemaljski dugovi“ (Laguna) – knjiga priča poznatih srpskih pisaca u kojima se Andrić pojavljuje kao lik, nerijetko u Herceg Novom, potom selfiji sa hologramom, privjesci, magneti, te sadnice biljaka iz Andrićevog vrta kao i sjeme, majušna pakovanja meda… – sve to može biti u funkciji udžbeničke priče o tome što jeste i što može biti suvenirski most između našeg jedinog nobelovca i turista koji pohode grad – botaničku baštu. U godini pred nama Kuća i vrt biće ponovo otvoreni za posjetioce…
Izvor: nedeljnik.rs
