Ono što Milonu iz Krotona i plejadi antičkih rvača nije uspelo, pošlo je za rukom Rusu Aleksandru Kareljinu. Njegov skor od 887 pobeda uz samo dva poraza (na poene) u profesionalnoj karijeri govori o totalnoj dominaciji koja u istoriji nije zabeležena niti u jednom drugom sportu. Najteži protivnik kojeg je uvažavao bio je frižider težak 180 kg, koji je peške nosio na osmi sprat
Jedni su ga nazivali medvedom, ni belim ni mrkim već autentičnim, sibirskim. Drugi su verovali da on sparinguje sa medvedima. Pri susretu Kareljina sa slavnim Švarcenegerom, razmenili su nekoliko zahvata. Veliki Švarci delovao je nemoćno poput deteta. Karelin ga je podigao jednom rukom i stisnuo dok slavni glumac nije počeo da menja boje u licu. Kareljin je osvajač tri zlatne medalje na olimpijskim igrama. Devet puta je bio prvak sveta, dvanaest puta prvak Evrope. Neporažen 13 godina od čega poslednjih šest bez izgubljenog boda, postavio je standarde koji jednostavno nisu dostižni.
Rođen je 1967. godine u Novosibirsku, ledenom prostranstvu, govorio je da ljudi u tom zamrzivaču ne znaju za bolest. Iako mu je otac bio visok svega 168, a majka 166 centimetara, Aleksandar je na rođenju težio neverovatnih 6,8 kilograma.
Sa 15 godina tim juniora Rusije podsmevao se sibirskom dečaku koji je umesto volova vukao volovsku zapregu za oranje. Kada su odmerili snage, mlađani Kareljin je bez ikakve tehnike razbacao ceo tim unaokolo. Titulu svetskog juniorskog prvaka osvojio je 1985. i 1987. a već 1988. osvaja prvu zlatnuj medalju na Olimpijskim igrama u Seulu. Nakon toga sledi trinaest godina Kareljinove dominacije u kojima šest punih godina nije izgubio ni jedan jedini poen.
- „Oni ne razumeju, ja treniram svakoga dana onako kako oni nikada nisu trenirali niti jedan dan u svom životu“, odgovarao je Kareljin na optužbe za doping.
Upornost ovog rvača videla se kada je osvojio Evropsko prvenstvo u Budempešti 1996. godine kada mu je u polufinalnom meču pukao grudni mišić. Iako mu je bila potrebna komplikovana operacija, na sopstvenu odgovornost se borio u finalu i pobedio.
Usledele su Olimpijske igre u Atlanti. Kareljin je došao do svog trećeg olimpijskog zlata, rušeći sve pred sobom. Na pet mečeva nije izgubio ni jedan poen, dok je u finalu savladao Amerikanca Meta Gafarija. Retko koji njegov protivinik je izdržao duže od dva minuta. Rus je trenirao šest puta nedeljno. Jutarnji deo treninga sastojao se od trčanja po šumi koja se nalazi u predgrađu rodnog Novosibirska, najčešće po snegu. Trčao je oko sat vremena u proseku i prelazio razdaljinu od deset kilometara. Uveče (ponedeljkom, utorkom, četvrtkom i petkom) trenirao je tehniku i sparingovao sa drugim rvačima. Sreda je bila dan predviđen za odmor, ali kako je rekao, specifičan vid odmora. Tog dana je obično igrao ragbi-košarku (igra se u sali, slično je ragbiju, samo je uz sve guranje potrebno loptu ubaciti u koš). Subota je bila dan rezervisan za igranje fudbala. To je bila standardna rutina, samo se intenzitet pojačavao kako su se približavala velika takmičenja. Naravno, deo rutine je bila i teretana gde je vežbao po posebnom sistemu koji je sastavio njegov trener Viktorij Kuznjecov. Izvodio je vežbe snage, benč, trzaj, a omiljena vežba sa tegovima bila mu je sa ruskim zvonom (girje). Kaže da je uživao trenirajući sa dva zvona teška po 40 kilograma. Na snimcima njegovih treninga vidi se kako iz mesta bez problema skoči više od metar i po u visinu.
- “ U sportu je važna i sebičnost koja dovodi do pobede. A, ako ne ispadne kako treba da se ne boji da krene iz početka. Gubitnici su oni koji su spremni da izgube“, objasnio je životnu filosofiju moskovskom časopisu „Medved“.
Kada ga je u jednom intervjuu novinar pitao ko mu je bio najteži protivnik, Kareljin je u šali odgovorio da je to njegov frižider. Na početku karijere mesni komitet partije javio mu je da je za sportske zasluge dobio frižider na poklon. Bio je to tipičan ruski frižider (4 mm lima, težak blok motora i sl.) težine oko 180 kilograma. Pošto nije bilo nikoga da mu pomogne, sam je uz muku vaskoliku uspeo da ga iznese, stepenik po stepenik, na osmi sprat solitera u kome je živio.

Umilni pogled ruske mašine
Izvor/intervju.rs