Ozloglašeni ustaški vođa molio je za milost. Ali milosti nije našao kod Blagoja Jovovića koji mu je presudio 10. aprila 1957. u predgrađu Buenos Ajresa. Jovović je bio pripadnik bjelopavlićke četničke brigade, a ustaškog krvnika ubio je kako bi osvetio žrtve pale od strane ustaša.
Blagoje Jovović je rođen 1922. godine u selu Kosiću u blizini Danilovgrada, a bio je borac Jugoslovenske vojske, bjelopavlićke četničke brigade. Aprilski rat ga je zatekao na vojnoj službi u Strumici, na granici Kraljevine Jugoslavije i Grčke. Tu je bez ičije komande pucao na Nemce i za to dobio odlikovanje. Jula 1941. priključio se narodnom ustanku protiv fašističke Italije. Bio je izabran za komandira Kosićkog partizanskog odreda, s kojim je učestvovao u borbama na Pljevljima. Kada je dobio naređenje od komandanta Ivana Milutinovića da sa svojim odredom krene u napad na Baja Stanišića, koji se pod Ostrogom digao na oružje jer je čuo da komunisti ubijaju političke neistomišljenike, Blagoje se povukao s dužnosti komandira i odbio da učestvuje u bratoubilačkoj borbi.
Septembra 1944. godine nalazio se u sastavu delegacije koja je bila određena da krene u Italiju na pregovore sa Englezima. Putovali su malim brodom koji se zvao „Tender” od Kotora do Tarantoa u Italiji. Posle par dana stupili su u pregovore s Englezima, koji su ih obavestili da se saveznička politika promenila u korist Tita i partizana. Jovović je nakon rata radio jedno vreme u Intelidžens servisu gde je od strane jevrejske zajednice dobio informaciju da Pavelića u Argentini krije katolička crkva.
Tada je Blagoje prvi put došao na ideju da pronađe i likvidira Pavelića. Septembra 1947. isplovio je iz Đenove za Buenos Ajres i tada kreće desetogodišnja potraga za ustaškim krvnikom. U Argentini je radio razne poslove, bio je kamenorezac, konobar, mornar, hotelijer i trgovac. Stvorio je znatan kapital i postao industrijalac.
Blagoje je bio utemeljivač i dobrotvor crkvene opštine „Sveti Sava“, jedan od osnivača Udruženja boraca „Draža Mihailović” i član uprave udruženja “Njegoš”.
U sredu, 10. aprila 1957. uveče, po izlasku iz omnibusa Pavelić je posumnjao u svog prvog pratioca, okrenuo se i u pravcu Blagoja ispalio nekoliko metaka. Jovović je potrčao za Pavelićem ispalivši pet metaka u njega. Dva su ga teško ranila. Zateturao se, pognut je počeo da jauče od bolova i da moli za milost.
Izvor: intervju.rs
Мики
14. aprila 2017. u 14:11
Благоје, како леп човек! Видите га само, витез! Србин! Понос!
Mihailo Mikic
26. aprila 2017. u 18:50
Blagoje je uspio samo tesko raniti SRBskog krvnika Antu Pavelica. On je medjutim atentat na njega od strane Blagoja uspio da prezivi i poslije je Ante Pavelic od posledica ranjavanja umro u u Madridu u Spaniji. Hvala Blagoju sto je imao hrabrosti i junastva da samoincijativno puca na najveceg krvnika SRBskog Naroda poznatog rimokatolickog krizara Antu Pavelica. Blagoje je znao za Staru narodnu izreku koja glasi „ko se ne osveta za pocinjene zlocine nad SRBima, taj se ne moze ni da posveti.“ Slava mu i hvala za sve dobro koje Blagoje u svome zivotu ucini za spas i vaskrs SRBstva i Savine Svete SRBije!
Diko
12. aprila 2018. u 10:40
Mogao ga je dovršiti, no nije htio. Htio ga je razotkrivenog i suđenog.
CETNIK
27. aprila 2017. u 01:49
JESMO BILI DIVOVI VID SAD VISE IZDAJNIKA I PLACENIKA NEGO RODOLJUBA TITO I NJEOVA GAMAD POBISE IZGINUSE POMRESE STA OSTADE SECANJE NA TE DIVOVE SRBSTVA KO NAS BLAGOJE I SLICNI NEMU SLAVA IM
ткеме
8. maja 2017. u 15:00
текст је добро написан али ово на слици није он само да знате
Krsto
9. maja 2018. u 17:08
Pa gde je ostatak članka?! Kakav je to kraj tek na početku opisa događaja po kojem je Blagoje poznat?!