Povežite se sa nama

intervju.rs

Mile Kekin frontmen Hladnog piva: Pravimo pjesme za običnog čovjeka

Muzika

Mile Kekin frontmen Hladnog piva: Pravimo pjesme za običnog čovjeka

Piše: Una Miletić

Na pitanje zašto Hladno pivo pije belo vino, Milan Mile Kekin kaže: “Zato što sam popio prije toga pivo. Pivo je za glad, ovo paše za italijanske specijalitete. Nas pivopije često znaju prozivati da ne znamo uživati, da nismo gurmani, da ne znamo koje vino paše uz koji ručak, a to nije istina. Ja baš uživam u dobrom vinu”, naglašava pevač hrvatskog pank rok benda, koje će u okviru regionalne turneje povodom 30 godina karijere, 26. maja održati koncert na Beogradskoj tvrđavi. 

* Šta očekujete od najavljenog koncerta?

– Za cirke mjesec dana očekujemo maksimum, jer je nama u Beogradu uvijek bilo maksimalno dobro. Dolazimo u Beograd i sviramo posljednjih 17 godina, do sad smo imali niz rasprodatih koncerta, a i ovaj je na tragu da bude jako popunjen, a možda i rasprodat.

* U Srbiji imate puno fanova, s tim u vezi, kako doživljavate politički jaz između naših zemalja?

– To je takva konstanta jedna da više ne obraćam pažnju na to. Kada smo prvi put dolazili, Slobodan Milošević je trebao biti isporučen u Hag, od tada svaki put kada nastupamo nešto se događa u regiji. Zadnji put kada smo bili ovdje, Vučić je bio u Zagrebu. Onda je bio onaj carinski rat između Srbije i Hrvatske, kada su kamioni stajali na granicama. Oguglaš na to. Smatram da to potpaljivanje niskih strasti prvenstveno služi našim lokalnim političarima da bi opstali na vlasti. Dok to traje, oni se bave privatizacijama zemlje, zraka i vode. Tako da se više sa time ne opterećujem već uživam u dobrom društvu, dobroj hrani i dobroj muzici.

* Vaša prva svirka je bila u Titovom rodnom mestu. Kako komentarišete sadašnje stanje ex-yu zemalja, muzički i kulturološki?

– Mislim da smo mi muzički i kulturno jako dobro povezani. Filmovi koji dobro prolaze u Srbiji, dobro prolaze i u Hrvatskoj. Bendovi koji dobro prolaze u Hrvatskoj, dobro će proći i u Srbiji. Donekle se vratio taj kulturni prostor razmjene, što je meni jako drago, jer od toga živim i predstaviću ono što radim širom regije. Na tržištu je četiri miliona ljudi i ne bih htio funkcionirat, ne samo zbog financija, već zato što bi mi to bilo preteijesno. Tako ja shvaćam svijet. Puno sviramo i po Evropi, jer zbog naših vlasti ima jako puno mladih koji se sele van, pa tako i mi za njima sviramo po Dablinima i NJemačkama i tako dalje.

* “Teško je ful biti kul kad si tu” gde?

– Pa tako jednoj maloj sredini gdje se moraš svako malo sebe iznova izmišljati da bi bio ljudima kol’ko tol’ko zanimljiv. A to je zapravo više pjesma o imitiranju stranaca, gdje sam se ja malo “posprdno” tretirao u pjesmi, a Edo Majka mi je u toj pjesmi vratio istom mjerom.

* Ušli ste u EU. Je l’ ima nekog boljitka, napretka?

– LJudi se više iseljavaju, to je prvi i osnovni napredak. Pozitivna stvar, to što mlađa ekipa više nije ovdje, njihov život više ne određuju lokalni političari nego mogu otić van i sa dvadesetak godina i živjeti. Uglavnom se odnosi na slobodu kretanja, što mi je super. Možeš naručiti da ti stigne hrana… iz Italije parmezan, iz drugih zemalja, bez ovih carina, gluposti, nisi više ovistan o tim uvoznicima. Svi su nešto euroskeptični, ali meni je super da nema granica, jer ja kao muzičar naravno da mrzim stajat u kolonama.

* Koliko je sukob devedesetih uticao na naše narode i da li postoji mogućnost da se posledice otklone?

– Mislim da ima nade u mlađim generacijama, da su oni ti koji više neće slušati te glupe priče, već će biti to što će nas ponovo ujediniti. Ne u smislu države već učiniti normalnijim, a to će biti za jedno četrdesetak godina, kada će ovi ljudi, koji su doživjeli raciju već lagano biti na zalasku.

* Da li možete da mi uporedite kulturno, društveno, političku scenu Hrvatske i Srbije?

– Isti smo. Mislim da je kod vas turbo-folk malo više u mejnstrimu. Evo sad se nedavno otvorila u Zagrebu radio stanica koja služi puštat cajke. Rokenrol, hip hop i sva ta urbana scena veselo surađuje i surađivat će i dalje. Ja ne želim bit najbolji bend u Hrvatskoj, već u svijetu, da se družim sa talentiranima, da se sa njima ako treba i takmičim, a ne da budem zakucan u svoju malu sredinu i da tamo budem glavni car.

* Koliko rokenrol i dalje opstaje na našim prostorima?

– To je samo žanr. Ukoliko ti pogodiš pjesmu sa temom s kojom se ljudi mogu poistovjetiti, ti ćeš imati uspjeha. Bitan je taj faktor identifikacije. U Hladnom pivu smo uspjeli. Taj recept se isplatio. Pravimo pjesme za običnog čovjeka koji se može pronaći u njima.

* Sećate se one slike Vučić i Kolinda na mostu? Kakve emocije ta scena u Vama izaziva?

– Ako je za vjerovat da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje, onda stvarno smo jadni i mi i vi. Ha ha ha, samo ću to reći.

* Zašto ne date Vulinu u Hrvatsku?

– Malo sam sebe liječim od vesti tako da nisam baš upratio, ali očito da se igra jedna igra koja paše i HDZ-u i vašoj stranci na vlasti, opet podgrijavanje tih strasti, zbog čega će njegovi birači reći “da to je, treba čvrsta ruka”, običan narod to voli.

* Kako se menja ta svest kod naroda i da li može pomoću muzike?

– Ne, obrazovanjem, školstvom. U Hrvatskoj je školstvo sve više pod utjecajem crkve, pa ne vidim da će to dovesti do neke brze promjene.

* Za album “Šamar”, koji ste snimili u saradnji sa grupom za ženska ljudska prava B.a.b.e. dobili ste nagradu „Joško Kulišić“, povodom kampanje “16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama”. U Srbiji je od početka godine ubijeno 18 žena. Kakva je situacija kod vas?

– Isto takva. Najgore je to što su ubijene žene prijavljivale svog nasilnika policiji. Žene na Balkanu moraju se čuvati Balkanaca.

* Kako to da se promeni? Isto edukacijom?

– Da, edukacija. Mi živimo u patrijarhatu, onaj ko najviše podržava patrijarhat je crkva, iza toga se krije ekonomska moć. Crkva pokušava spriječit bilo kakvu reformu školstva, a mislim da ne moš’ promenit starijeg čoveka, možeš jedino mladog naučit da nije ok bacat smeće po cesti, tući slabije od sebe… Moramo stvarati pametnije generacije, one neće doći same od sebe.

* Na koji način biste menjali društvo?

– Maksimalno bih modernizirao školstvo. Gledao bih koja zemlja trenutno ima najbolje školstvo. Trenutno vidimo da je to Finska. Šta to rade Finci da mi ne možemo? Ne bih uopšte izmišljao toplu vodu, aj’ da vidimo šta rade najpametniji i najuspešniji, i samo bih pokušao kopirat za početak.

* A muzički, da li je moguće uticati na promene?

– Na nama je da ukazujemo na to, a i da meni bude lakše kada otpjevam, što je zapravo sebičan nagon kad pišem pjesmu. Ne da menjam društvo, nego da sebi skinem sa duše.

Prvi maj

– Prvi maj mi je super dan za napravit dobar roštilj, ako je lijepo vreme otić u prirodu sa prijateljima i uživat u neradnom danu usred tjedna, pošto sad ovaj pada u utorak. Pitali su me klinci šta je to Prvi maj, rekao sam im da je to dan kada radnici obilježavaju dobivanje svojih prava i da je to važan praznik. Lijep dan koji mi je pun pozitivnih asocijacija još iz djetinstva – kaže Mile Kekin.

DANAS.RS

Nastavi da čitaš
Slične teme...
Ostavi komentar

Ostavite Komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Više u Muzika

Najčitanije na intervju.rs

Facebook

Tagovi

Na Vrh