Epilog tuče učenica sedmog razreda u Smederevu je povređena slezina, glava, povređeno oko… Roditeljima i prosvetnim radnicima ruke su vezane gomilom besmislenih zakona, što olakšava deci da se transformišu iz malih anđela u besne terijere.
Iz braka između postkomunističkog ateizma i makijavelističkog kapitalizma, rađaju se monstrumi kakve svet još nije video. Današnji trend diktira terijersko vaspitanje deteta: “tuci da te ne bi tukli”, “gazi preko leševa do cilja”, “gledaj samo svoju guzicu…” Bilo je i kod nesrećnog Brozosaurusa ovakvih scena, ali bi narodna milicija došla, a onda bi zauvek ostala u siledžijskim srcima uz malu pomoć pendreka i debelog đona.
Naša deca gledaju farme, parove, šljamove, zmajeve, mediokritete, propalitete. Do desete godine života, na ekranu vide više od 1.000 ubistava. Potom ulaze u krizu puberteta gde do podne gledaju crtaće, od podne porniće. Epilog je takav da današnji omladinac ima isti nivo anksioznosti kao prosečan psihijatrijski pacijent 1950-ih godina. Istraživanja su dokazala i to da se ljudi nesposobni da osete krivicu uvek zabavljaju bolje.
Akterkama tuče u smederevskoj osnovnoj školi smeši se karijera u nekom od bezbroj rijaliti programa. Ako ništa, eto ovih „lutkica“ u “Farmi 10”, iako su više za neki kavez. Primena naučenog u rijaliti programima razvila je prave vrednosti. Ispunili su akteri tuče sve uslove za visoke kadrove neke političke partije koja će se prosto otimati za tako borbene regrute.
Brojni roditelji provode više vremena na društvenim mrežama od svoje dece, mnogi ih i ne vaspitavaju. A, kada to čine, to rade tako što detetu daju telefon ili računar – da bude mirno. Poražavajuć je broj ekranokratijskih zavisnika u našem društvu. Ne svojom krivicom, takva deca izrastaju u hladne i proračunate ljude. Prosvetni radnici nemaju više ni pravo niti mogućnost da se izbore sa tim. Nekada su nasilnike izbacivali iz škola i slali u popravne domove. Danas je ostao jedino besmisleni – ukor. A, teška vremena traže teške mere…
Izvor/intervju.rs