Povežite se sa nama

intervju.rs

2018: Don`t happy, be worry

Kolumne

2018: Don`t happy, be worry

2018: Don`t happy, be worry

Ljudi s nešto životnog iskustva već znaju, za razliku od mladih, da se valja kloniti onih kojima nikad nije potaman, što ne znači da znalački sve vrijeme ne treba osluškivati puls nade sopstvenog naroda.

Piše: Nikola Malović

Običan čovjek sa saznanjem na čemu je to osovljen današnji poredak može da se obriše, ali je ipak gušt gledati u koloru, umjesto u crno-bijeloj tehnici.

U duhu mladosti je da bude revolucionarna, a u duhu zrelosti da bude konzervativna. U sve starijoj Evropi, pa i u Srbiji i Crnoj Gori, establišment se ubi da podiđe duhu starosti – pouzdanoj glasačkoj masi – jer je u duhu starosti da ne razumije ič od komplikovane prožimajuće geopolitičke svakodnevice. Stari ljudi kao i djeca žele da v-j-e-r-u-j-u, pa im političari na vlasti pričaju priče, što se preciznije zove storytelling iliti umjetnost političkog zavođenja pričom.

Dijete lažemo da bismo mu pojednostavili život i učinili ga shvatljivijim, dočim vladajuće strukture medijskim iznutricama varaju seniore, postepeno ih uvlačeći u kolaboraciju. Jer se od penzionera traži glas za trku prema nacionalnom dnu.
Ako je ok da sve odluke koje jesu ili će biti donijete u našim tzv. parlamentima nemaju nikakvu snagu dok ih ne aminuje prokurator – nije ok da ostanemo i bez crkvene organizacije. Jer jedino ona može da stane u kraj rastakanju svih vrijednosti na kojima i dalje opstaju nade u bolje sutra. Ne negdje tamo daleko, nego nade u bolje sutra ovdje – gdje smo ili gde smo svoji na svome.
Kako će to Srpska pravoslavna crkva uraditi, i da li će, ja ne znam.

Strašni sud, freska, detalj, manastir Gračanica, primorski majstori

Ono što vidim od mora do Dunava jesu duše razapete između klasičnog rodoljubivog narativa i storytellinga o denacifikaciji kao preduslovu. Srpska je crkva sve bogatija, sve bliža uniji s Rimom, i sve otuđenija od naroda koji se takođe razlabavio u vjeri pa dopušta da mu se pred očima novotari. Glagolom kojim završava minula rečenica počinje kvarenje tradicije kojoj ništa nije nedostajalo, jer da jeste – zar bi opstala vjekovima? Današnju crkvu da li bi prepoznao patrijarh Pavle?

Od boljeg života u 2018. nema ništa. Čemu se običan čovjek u rasprodatim zemljama može nadati? I na osnovu kojih ekonomskih parametara? Sa stažom koji uskoro ulazi u punoljetstvo pričam kako je Njegoševa Crna Gora bila zemlja bez puteva, bez škola, bez bolnica, bez privrede, bez, bez, bez… ali je imala duhovnu i moralnu vertikalu, te tako opstala do mjere da očara za nju prebogatu Boku Kotorsku da joj se pridruži 1813. u državotvornom smislu, te je bila idol ustaničkoj, takođe slobodarskoj Srbiji.
Danas su i Srbija i Crna Gora, na način koji nikad neće biti predočen seniorima tokom vijesti u trajanju minut-dva, geografije bez ikakve šanse za dugoročni bolji život, iako su – paradoksalno – ovo jedine geografije na kojima naš narod, s drugim narodima i narodnostima u suživotu, može proživjeti vijek dostojan čovjeka.

Ukoliko se u godini pred nama prizna otcjepljenje Kosova pod bilo kojom formulacijom, ključevi sudbina onih kojima je do slobode, samostalnosti i suverenosti – biće samo u rukama SPC. Ukoliko se pojavi patrijarh, te pozove narod da stane uza nj, ako anatemama izopšti vučije i dačije, ako pozove sestrinske pravoslavne crkve da mu se nađu na strani, što bi se – realno – dogodilo, ako pozove na nepriznavanje veleizdajničkih potpisa od Briselskog sporazuma naovamo, imaćemo državu. Po koju cijenu, ne znam, ali znam da bombardovani ponovo biti nećemo.

Ukoliko se Srpska pravoslavna crkva ne projavi u 2018. g, godini projektovanog priznavanja Kosova*, suštinski će prestati da postoji kao organizacija. Ne računajući one kojima je jedina vjera u srebrnjake Jude Iskariotskoga, Srbima će preostati samo vjera u Isusa Hrista.

Izvor: nedeljnik.rs

Nastavi da čitaš
Ostavi komentar

Ostavite Komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Više u Kolumne

Najčitanije na intervju.rs

Facebook

Tagovi

Na Vrh